Ne čekajući proljeće, naš je mozak svake noći zauzet s velikim čišćenjem, kako bi napravio mjesta za nove stvari i nove lekcije koje ćemo naučiti narednoga dana. Dva talijanska znanstvenika nedavno su otkrila da naš mozak tokom spavanja uklanja nepotrebna sjećanja i informacije bez našeg znanja. Saznajmo kako djeluje naš mozak kad sunce zađe i koliko je važno dobro spavati.

Tokom faze dubokog spavanja naš mozak oslobađa veliki dio onoga što je naučio prethodnih sati, uklanjajući s nevjerojatnom sposobnošću sve informacije koje nisu značajne i koje svojim sadržajem ne spadaju ni u jednu ladicu memorije koju je svatko od nas napunio tokom godina. Ova selekcija se ne događa samo u nesvjesnom stanju, već i tokom faza dubokog spavanja, znači doista bez našeg znanja. Na taj način, drugi dan ujutro imamo ponovo na raspolaganju samo ono što će nam stvarno služiti. Ovo je hipoteza sinaptičke homeostaze koju su formulirali Giulio Tononi i Chiara Cirelli, dva talijanska istraživača na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu.

Zašto nikada ne možemo beskrajno učiti? Objašnjenje je u potrebnoj energiji koju naš mozak konzumira, a to je otprilike 20% ukupne energije organizma, od čega dvije trećine odlazi u aktivnost sinapsa. Da bi nešto trajno naučili, sinapse moraju konstantno biti ojačavane ili se čak moraju formirati nove. To je kao tvornica koja mora stalno proizvoditi nov materijal, samo što ni jedna tvornica ne može neprekidno raditi dan i noć.

Isto tako, prethodna istraživanja pokazala su da spavanje služi mozgu za uklanjanje otpada staničnog metabolizma i to može učiniti samo dok se odmaramo je. Potreba za čišćenjem mozga od potencijalnog neurotoksičnog otpada mogla bi biti konačno objašnjenje da svi trebamo odgovarajući broj sati spavanja da bismo "funkcionirali" idućeg dana, kao i da ostanemo zdravi. Istraživači su pokazali da spavanje pomaže pamtiti i učvrstiti sjećanja i razviti bolje obrasce ponašanja. Koliko god je ova funkcija važna, ne može objasniti evoluciju sna: one blagodati koje ona donosi nisu dovoljne za nadoknadu rizika vezanog uz ranjivost tokom spavanja, niti adekvatno objašnjavaju loše simptome koji se manifestiraju kod osobe koja dugo nije spavala.

Pravodobno uklanjanje otpada je neophodno kako bi se izbjeglo nekontrolirano nakupljanje toksičnih bjelančevina, fenomen koji se nalazi gotovo u svim neurodegenerativnim bolestima. Stoga, ako kroz dan akumuliramo „smeće“, po noći ga oslobađamo: evo zašto loše spavanje ili nedovoljno sna može izazvati stres, ali i Alzheimer ili Parkinson. Nemojte imati strah da ćete nešto izgubiti, s dobrim snom možete mnogo više „zaraditi“.