Deinstalacija tjeskobe u tijeku...

Nepravilno, kratko i teško disanje, tahikardija, strah, briga, osjećaj da stvari ne idu za rukom, frustracije, beznađe, nesanica… eh, da… govorimo o anksioznosti.
Napadne u trenutku kad to najmanje očekujemo: na poslu, sprječavajući da se koncentriramo, ujutro, odmah čim otvorimo oči ili dok se mirno družimo s prijateljima.
često se tjeskoba manifestira upravo na takav način, „instalira“ se u nas bez ikakvog razloga i osjećaj da će se dogoditi nešto veće i jače od nas, svlada nas.
Sada je već možemo definirati kao karakteristiku današnjice, svi osjećamo da smo pod stresom, tjeskobni i ponekad depresivni.
No, što napraviti da to prevladamo? Kako naučiti „spustiti loptu“?

Anksioznost čini da budemo spremni na hitnoće, da se suočimo s mogućim opasnostima, ona je jedan od signala kojeg nam šalje um kad su prisutne prijetnje.
Tada više ne možemo biti lucidni, mišići su napeti i grče se, krv kola prema mozgu, disanje postaje plitko i brzo, otkucaji srca se ubrzavaju, a želudac se grči.
Tada djelujemo pomalo poput naših predaka koji se bore s lavom na ulazu u pećinu.
Anksioznost se može „pripitomiti“ i ukrotiti kao i lava, samo s manje rizika.

Najprirodnija reakcija u nakani da „deinstaliramo“ taj neugodni osjećaj je posezanje za anksioliticima koji umrtvljuju tu „bol“. No, lijekovi u stvari ne rješavaju problem, oni kemijski „uguše“ tjelesne simptome i konzumacijom takvih lijekova odmah se osjećamo bolje. No, takvi lijekovi ne djeluju na uzrok koji nas je doveo do anksioznosti.
Ne znaju svi da je „prva pomoć“, s kojom svatko raspolaže, ali je se rijetko sjeti, disanje.
Ako naučimo pravilno disati, bit ćemo u mogućnosti bolje upravljati sobom. Potrebno je dovesti dovoljno zraka u mozak kako bi se „opustio“ i smanjio stanje anksioznosti koja nas, poput poroka, odvaja od potencijala s kojima raspolažemo.
Zahvaljujući pravilnom disanju, možemo vratiti čvrstoću i lucidnost. Pravilno disanje jedini je alat u kontroli neželjenih emocija.

Jednostavno, potrebno je slušati unutarnji glas, poruke koje vam šalje vaša nutrina jer upravo se tu nalaze tjeskoba i strahovi. Naviknuti ste slušati vanjske podražaje kako biste percipirali što drugi očekuju od vas. To vaša duša ne prihvaća i tjeskoba je signal vaše pobune.
Kako bismo čuli to što sami sebi želimo iskomunicirati, potrebno je „nisko“ disanje, tj. dijafragmatsko disanje, koje rasterećuje prsni koš i organe u prsnom košu (srce i pluća), koji su obično preopterećeni. Kada ste tjeskobni, disanje postaje plitko i počinjete disati samo s gornjim dijelom pluća.
Dijafragmatsko disanje ponovo uspostavlja vrlo bitnu ravnotežu: neobično stanje tjeskobe podiže energiju prema gornjim ekstremitetima, što rezultira energetskim preopterećenjem u glavi (glavobolja, mučnina, vrtoglavica i dr.).
Ovaj tip disanja dovodi energiju prema donjem dijelu tijela, koristeći trbuh kao središte sile. Slušanje vašeg unutarnjeg glasa daje vam mogućnost da smognete novu snagu za koju niste ni približno znali da postoji.
Disanje vam pruža vrijedan kompas koji će vam pomoći orijentirati se prema životnim promjenama u skladu s onim što jeste.
Dakle, naučite „deinstalirati“ anksioznost slušajući je. Jedino ćete na takav način vratiti mir i spokoj u vaš život.